
Tokom osamdesetih godina kroz Beograd je prolazio ogroman broj stranih turista, ali se većina u gradu zadržavala vrlo kratko, najčešće samo u prolazu na putu ka Grčkoj, Turskoj ili Crnoj Gori. Grad su uglavnom posmatrali iz vozila, najviše sa mosta “Gazela”, bez stvarnog upoznavanja prestonice. Najbrojniji su bili turisti iz Zapadne Evrope, ali i iz istočnih zemalja, kao i turski gastarbajteri koji su se vraćali kući iz Nemačke. Tokom letnje sezone njihov broj se merio stotinama hiljada, ali su retko izlazili iz tranzitne rute. Glavno mesto zadržavanja bio je auto-kamp kod hotela “Nacional” na auto-putu Beograd–Zagreb, sa oko 800 mesta. Većina gostiju ostajala je samo jednu noć, a kamp je služio kao kratka pauza na dugom putu. U samom gradu nije postojala ozbiljna turistička ponuda niti informacije koje bi zadržale putnike. Zbog toga Beograd tada nije bio destinacija, već prolazna stanica. Sa mosta su se videli železnica, industrijski delovi i udaljeni simboli poput Sava centra i Hrama Svetog Save. Krajem osamdesetih počelo je jačanje turističkih kapaciteta, ali je taj razvoj prekinut početkom devedesetih i ratnim dešavanjima.