
U Beograd je 1928. godine stigao Nikola Vasić nakon dvadeset godina putovanja kroz Evropu, Aziju i Ameriku. Sa sobom je doneo materijal od starog nameštaja i drveta za izradu muzičkih instrumenata. Obrazovao se kod majstora u Novom Sadu, Pragu i drugim evropskim centrima, a tokom Prvog svetskog rata završio je u logorima u Rusiji. Posle revolucije prošao je Mongoliju, Kinu, Japan i potom otišao u Sjedinjene Američke Države. U Sijetlu je radio kao jedan od devet majstora violina i stekao ugled vrhunskog graditelja instrumenata. Njegov rad je privukao slavnog violinistu Mihaila Elmana koji mu je naručio kompletan kvartet instrumenata. Vasić je tvrdio da svaku violinu gradi sa ciljem savršenog tona i da sam radi u svojoj radionici bez pomoćnika. Kasnije se vratio u Jugoslaviju, svestan podrške koju je imao od studentskog društva „Privrednik“. Njegov život ostao je primer umetničke upornosti i vere u talenat uprkos teškim okolnostima.