
U Beogradu tridesetih godina 20. veka telefon je postao važan deo svakodnevnog života i ubrzao komunikaciju među građanima. U to vreme razvijene su prve službe koje su koristile telefonske brojeve za hitne intervencije i javne usluge. Jedan od najpoznatijih brojeva bio je 23456 koji je služio za brzu pomoć i spasavanje. Telefonski sistem tada je imao posebnu strukturu gde su brojevi počinjali istom cifrom zbog tehničke organizacije mreže. Pozivi su se usmeravali preko centralnih telefonistkinja koje su ručno povezivale linije. Postojala su pravila za korišćenje telefona i pravilno biranje brojeva. Građani su koristili i javne govornice za komunikaciju van kuće. Sistem je omogućavao i naručivanje buđenja i slanje telegrama. Ovaj broj predstavljao je rani oblik organizovane hitne službe u gradu.