
Mesne zajednice bile su važan deo lokalne samouprave u socijalističkoj Jugoslaviji i služile su za rešavanje komunalnih pitanja i organizovanje života u naseljima. Mnoge su nakon društvenih promena izgubile nekadašnji značaj, ali deo njih i danas postoji, posebno u prigradskim delovima Beograda. Njihovi saveti i predsednici bave se infrastrukturom, lokalnim inicijativama, ekologijom i povezivanjem građana sa opštinama. U pojedinim naseljima kroz mesne zajednice i dalje rade uslužni centri, matičarske kancelarije i drugi lokalni servisi. Neke stare mesne zajednice su spojene ili ukinute, dok su druge ostale samo u administrativnim evidencijama. Iako su danas manje vidljive, mesne zajednice i dalje predstavljaju najniži oblik organizovanja građana u pojedinim delovima Beograda.