
Graditelji Beograda koji su voleli svoje konje Beograd, kao najveći grad i prestonica novoosnovane Kraljevine SHS/Jugoslavije, u periodu između dva svetska rata, od 1918. do 1941. godine, prolazio je kroz intenzivne modernizacione procese. U tom periodu u grad dolaze kalmički doseljenici kao deo ruske emigracije nakon Oktobarske revolucije. Radili su kao fizički radnici na infrastrukturnim projektima, uključujući izgradnju mostova preko Save i Dunava. Posebno su bili angažovani na Pančevačkom i Zemunskom mostu u tridesetim godinama. Učestvovali su i u iskopavanju temelja palate Albanija u centru Beograda 1937. i 1938. godine. Njihov rad je bio fizički zahtevan, naročito u kesonskim uslovima pod vodom. Konji i zaprege koje su koristili bili su pažljivo negovani i deo njihove svakodnevice. Nakon Drugog svetskog rata većina Kalmika napušta Beograd i odlazi iz Evrope. Njihov trag danas ostaje vidljiv kroz istoriju gradnje i sećanja na njihove projekte.