
Sredinom 20. veka područje Banjice u Beogradu imalo je izgled prigradskog sela sa izraženim ruralnim karakteristikama. Pre Drugog svetskog rata Banjica je bila malo poljoprivredno naselje u kojem su dominirale porodice poput Ristić, Marković, Ilić i Živković. Razlika između sela i predgrađa ogledala se uglavnom u kvalitetu gradnje, dok su svakodnevni život i domaćinstva bili gotovo isti. Karaburma i Čukarica su do pedesetih godina imale obeležja male varoši sa radnjama, bioskopom i lokalnim kafanama. Periferiju Beograda su karakterisale raznolike ograde i bašte koje su odražavale individualni način života stanovnika. Od šezdesetih godina masovna stanogradnja i urbanizacija uklonile su razlike između sela i predgrađa i formirale jedinstvene stambene blokove.