
Priča o telefonistkinjama i ručnim telefonskim centralama vezuje se za vreme kada su telefonske veze bile posredovane ljudskim radom, a ne automatskim sistemima. U tom periodu pozivi nisu išli direktno. Svaki poziv prolazio je kroz centralu gde su operateri ručno povezivali linije. Telefonistkinje su imale ključnu ulogu i bile su stalno u kontaktu sa korisnicima. Jedna od najčešćih situacija bila je traženje broja preko centrale, gde je operater morao da pronađe i poveže traženu liniju. Rad u centralama bio je zahtevan i tražio je brzinu i preciznost, jer je sve zavisilo od ljudske reakcije. Vremenom su ručne centrale zamenjene automatskim sistemima, pa je ovaj način rada postepeno nestao. Zbog toga se ovaj period danas pamti kao deo istorije telekomunikacija i vremena kada je ljudski glas bio glavna veza između ljudi.