
Godine 1949. Beograd je i dalje nosio tragove predratnog i ratnog razaranja, ali je istovremeno ulazio u period ubrzane transformacije u modernu prestonicu. Grad je tada bio podeljen na numerisane kvartove koji su predstavljali ranu administrativnu formu današnjih opština. Iz tih rejonâ kasnije su nastali Stari Grad, Palilula, Savski venac, Vračar, Voždovac i druge gradske celine. Granice su se postepeno menjale kako je Beograd rastao i širio se prema perifernim naseljima i nekadašnjim selima. Ulična mreža i javni prevoz pratili su taj razvoj, pa su tramvaji i trolejbusi povezivali sve udaljenije delove grada. Posebno je značajno što su pojedine linije već tada menjale oblik i trasu, što je označavalo početak modernizacije saobraćaja. Stari mostovi preko Save bili su glavne veze sa Zemunom, dok Brankov most još nije postojao. Na mapi su se paralelno videli i stari nazivi ulica i novi politički toponimi koji su obeležavali novo vreme.